| Tekst: | Miladin Sobic - Asik Ajsa
Ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske
sobe
ni sad neznam kako kraj nje legoh
bjese ljeto na njoj malo robe
skroz pokisla od
ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za
kurjakom vapi
a nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Asik Ajsa u najboljem
dobu
udje u njih al kroz moju sobu
strgoh suknju docekase bedra
niz kicmu mi triput
prodje jeza
skidoh bluzu dotakoh joj njedra
jezik mi se u cvorove sveza
a nije znala da
sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Asik Ajsa u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju
sobu
pricala mi kako zivi sama muz
joj radi za njemacku marku
novca ima al joj ljubav
treba
a ljuljala me kao more barku
mozda i nije htjela mozda i nije htjela
da se da,
tjelo joj vrelo pogibija prava
a vani kisa pojacava
kod komsije igrali su karte
culi su
se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama
kad zaspali smo
onako postranacke
dok se zora zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u
polju Zdrebicu
a nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Asik Ajsa u
najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do
studenske sobe
|
